Emina - Aleksa Šantić
Sinoc, kad se vratih iz topla hamama,
Prodjoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.
Prodjoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šece i plecima krece...
- Ni hodžin mi zapis više pomoc nece!
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šece i plecima krece...
- Ni hodžin mi zapis više pomoc nece!
Ja joj nazvah selam. al' moga mi dina
Ne šce ni da cuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;
Ne šce ni da cuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dodje lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alcak, što za njom crko'!.
No meni ne dodje lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alcak, što za njom crko'!.
No comments:
Post a Comment